Glasovni sistem savremenog turskog jezika se sastoji od 29 glasova. Svaki glas se čita i izgovara onako kako se piše na prilagođenom latiničnom pismu koje ima 29 slova. Drugim riječima, ukupnom broju glasova u turskom jeziku odgovara ukupan broj slova turske abecede.

Svi glasovi u turskom jeziku se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe. U prvu malobrojniju grupu spada ukupno 8 glasova koji se nazivaju vokali ili samoglasnici (ünlüler), a to su: a, e, ı, i, o, ö, u, ü. Vokali ili samoglasnici se dalje mogu dijeliti na osnovu više kriterija. Za potrebe zakona vokalne harmonije (ünlü uyumu), razmotrimo podjelu samoglasnika prilikom njihovog izgovora prema: 

• horizontalnom položaju jezika,
• zaobljenosti usana i
• stepenu otvorenosti usta.

Prema horizontalnom položaju jezika prilikom njihovog izgovora postoje dvije vrste vokala ili samoglasnika: vokali prednjeg reda (e, i, ö, ü), i vokali zadnjeg reda (a, ı, o, u). Prema zaobljenosti usana prilikom njihovog izgovora postoje dvije vrste vokala ili samoglasnika: zaobljeni ili zaokruženi vokali (o, ö, u, ü), i nezaobljeni ili nezaokruženi vokali (a, e, ı, i). Prema stepenu otvorenosti usta prilikom njihovog izgovora postoje dvije vrste vokala ili samoglasnika: uski vokali (ı, i, u, ü), i široki vokali (a, e, o, ö).

U skladu sa gore navedenim podjelama  na sljedećim stranicama navodimo pravila vokalne harmonije u vidu dva zakona:

• zakon velike vokalne harmonije (büyük ünlü uyumu: a, ı, o, u > a, ı, o, u + e, i, ö, ü > e, i, ö, ü) i
• zakon male vokalne harmonije (küçük ünlü uyumu: a, e, ı, i > a, e, ı, i + o, ö, u, ü > a, e, u, ü).

Druga brojnija grupa se sastoji od ukupno 21 glasa koji se nazivaju konsonanti ili suglasnici (ünsüzler), a to su svi ostali glasovi, i to kako slijedi: b, c, ç, d, f, g, ğ, h, j, k, l, m, n, p, r, s, ş, t, v, y, z. Za pregled i izgovor konsonanata ili suglasnika, pogledati sekciju 'Abeceda'.