Zakon male vokalne harmonije (küçük ünlü uyumu) je teži za učenje i primjenu od zakona velike vokalne harmonije. On nalaže da kada se u prvom slogu jedne riječi nađe bilo koji nezaobljeni vokal “a, e, ı, i”, u ostalim slogovima nakon njega također slijedi bilo koji nezaobljeni vokal “a, e, ı, i”, tj. nakon nezaobljenih vokala ne mogu slijediti zaobljeni vokali „o, ö, u, ü“. Isto tako, kada prvi slog jedne riječi sadrži neki od zaobljenih vokala "o, ö, u, ü", pravilo nalaže da se u ostalim slogovima mogu nizati samo nezaobljeni/široki "a, e" i zaobljeni/uski vokali "u, ü".

Najkraće rečeno:

• ako u riječi nakon vokala "a, e, ı, i" dođu vokali "a, e, ı, i", te
• ako u riječi nakon vokala “o, ö, u, ü” dođu vokali “a, e, u, ü”,

radi se o zakonu male vokalne harmonije.

Primjeri riječi na turskom koje podliježu ovom zakonu vokalne harmonije su: çilek, ısırmak, kayıkçı, seslenmek, yeşil, boyunduruk, börek, çocuk, güreşmek, ocakçı, odun, özlemek, sürmek, vurmak, yoklamak, yorgunluk, yumurta, yüreksiz itd. Dodatno, kao primjer ovog zakona vokalne harmonije, koristićemo tvorenje instrumentala imenica koji se dobija dodavanjem nastavaka -la, -le u zavisnosti od zakona vokalne harmonije.

Mač se na turskom kaže: kılıç. Ukoliko želimo da dobijemo oznaku instrumentala ove imenice, tj. riječ: s mačem, dodajemo jedan od dva moguća nastavka. U ovom slučaju, poštujući zakon male vokalne harmonije dodajemo sufiks -la, te na taj način dobijamo riječ: kılıçla. Patka se na turskom kaže: ördek. Ukoliko želimo da dobijemo oznaku instrumentala ove imenice, tj. riječ: sa patkom, dodajemo jedan od dva moguća nastavka. U ovom slučaju, poštujući zakon male vokalne harmonije dodajemo sufiks -le, te na taj način dobijamo riječ: ördekle. 

Nezavisno od gore navedenih pravila, postoje riječi koje ne podliježu ovom zakonu vokalne harmonije, kao što su: avuç, çamur, kabuk, kavuk, kavun, kavurmak, kavuşmak, savurmak, yağmur i sl.